Bejah raspevano dete, ali debeli prozori moje sobe i insistiranje mojih roditelja na zatvaranju vrata stavili su mi do znanja da ne bih trebao da se bavim muzikom. Međutim čudesni putevi sudbine učinili su da ipak iznedrim jedan hit, pre svega zahvaljujući Lidiji koja je napisala muziku, i Bajagi kom sam ukrao tekst. Međutim kao što to obično biva, vreme je prošlo i ljudi su zaboravili na mene, i očekivao sam poziv Velikog brata ili eventualno pojavljivanje u rubrici KNVZA na ovom blogu. Kako me se isti nisu setili rešio sam da poradim malo na svojoj karijeri. I da ne smaram više, na faxu smo danas imali goste iz Slovenije i moja ideja je bila da im otpevamo jednu pesmu na slovenačkom za dobrodošlicu. Izbor je pao na Siddhartinu Platinu, koja je dosta poznata i popularna tamo, jer nismo baš hteli da se blamiramo sa pesmom koju niko ne zna.

Za gitarom je ovog puta bio fenomenalni Veljko aka Ser Žile (ubica aždaja) a epilog možete videti na gornjem linku. Moram priznati da se odavno nisam ovako o’sekao prilikom javnog nastupa, i da ne pamtim kad sam poslednji put imao ovoliku tremu, toliku da sam čak i tekst na kraju zaboravio, ali opet ispalo je sve ok makar su prozori bili otvoreni.

Hvala još jednom Veljku i celoj ekipi iz AKUDa koja je prihvatila moju ideju i pomogla mi da sve ovo ispadne kako je ispalo, Siddharti na inspiraciji, i Shomiju što mi je platio vops posle toga da bih se smirio.

Za kraj evo originalne pesme da malo smirite uši i vidite kako nekima ne treba davati majkrofon u ruke…